Tvoj mali prst na nozi
Ne odgovara na povetarac
Tvoj skočni zglob zauzet je gibanajem
Tvoj list se umiljava samom sebi
Koleno ne uzvraća lutanju jezika
Bedro se izdiglo iznad u neba
Dolina boka usnula je između Amazona i Himelaja
Struk ti se uvija u sopstvenu želju
O, blesavog putovanja do pazuha koje se
Uvuklo u rame
Ruka je rukavac Dunava
Vrat se premišlja u ježenju
Uvo se pretvorilo u zamišljen cvet
Tek obraz polako titra
Izazivajući donju usnu
Sa kojom se jezik spario
Oh, gospodinu zubu se klanjam
Znam, ovo je isuvise licno mesto, poput rodnog kraja, koje je samo tvoje. Nadjoh te slucajno, nadam se da ne smeta.
ОдговориИзбришиIako nepoznat po poeziji, barem meni, prelep izlet Milorade :)))
:))))
ОдговориИзбришиTi si uvek dobrodošla.
Zbog ovoga sam i otvorio ovaj blog, jer sve što napišem , ili počnem, u trenutku negde zagubim ili ne dovršim. Mislim da se ovde ne može da zagubi i imam osećaj da pisanje moram da završim.
Iskreno, poezija nije izlet, to sam ja.:))))
Hvala ti na poseti
Nema na cemu:)
ОдговориИзбришиIma nas ovde vise koji "bezimo", nesto licno, sakrivamo, samo sto je blogoprostor, cudo. Nadju te uvek oni koji nesto poznato traze.
Lepa ti je biblioteka Milorade!
Ti u knjigama, a ja u nekoj izmaglici:)))
Ne bežim da me niko ne nađe, jednostavno pokušavam da pronađem drugačiji ambijent za pisanje. Ovo je isto kao odlazak u šumu na pet minuta ćutanja.:)
ОдговориИзбришиVolim da čitam i da pišem knjige,o poeziji je reč. I ja sam bio u izmaglici, koja se polako razilazi i vidim , tolikom željnu , "reč u ogledalu". Verujem da ćeš i ti nešto slično pronaći .
Uf. U nazad nekoliko dana, cesto mi je ovo uzrecica. Nije recita, a puno toga kaze. Barem meni.
ОдговориИзбришиVidi se kraj iz koga potices, tebe suma smiruje. Mene reka. Danas nisam bila pored nje, osecam se nekako bez veze.
Izmaglica traje, na zalost vec duze vremena. Nikako da nadjem Sunce, nestaje mi, uzmice, bice da je bezvoljnost. Nedam nemoci da nadvlada.
Sad sam pročitao trenerov blog. Ne znam kako se osećam. Jadno i bedno. U kojoj magli ljudi žive!?
ОдговориИзбришиBitno je ne naviknuti na nju. Treba zamisliti svoje Sunce i osetiti njegovu toplinu , držati se nje dok se izmaglica ne raziđe. Ti imaš tu snagu.
Malo je falilo da tamo napisem: od ludosti do genijalnosti. Koliko covek treba da bude lud ili genijalan da onako nesto pomisli a pogotovu da napise.
ОдговориИзбришиSad videh da sam nerazumno napisala komentar, tako mi i treba kad ne pregledam pre nego sto se objavi, svidela mi se pesma, naravno, skoro tako nesto nisam procitala, ali nakon citanja, dva puta, a danas i treci, sto retko cinim sve vise mi je pisac, koji tako nesto napise u glavi. Valjda sam sad jasnija? Ovp je pitanje postavljeno meni:)))
ОдговориИзбришиGenijalnost se poistovećuje sa ludilom, tako da nisi ništa pogrešila. Ludilo je što se to uistinu događa u svetu u kojem živimo.
ОдговориИзбришиSvako na svoj način, po svaku cenu, želi da bude iznad drugoga. Tome najviše doprinosi " samovaspitanje " na ulici, poslu, školi...
Naravno, slazem se, potpuno si u pravu...
ОдговориИзбришиKad nadjes vremena, poseti me na mom blogo spotu, Klikom na moj nik, dolazis do mog profila, a moj post je: Ima li nesto lepse.
Imaš divan blog.:))
ОдговориИзбришиTrebalo bi više da pišeš, tako se oslobađamo nekih stvari koje ne možemo ili nemamo vremena nekome da kažemo.
Viđaćemo se i tamo.
Hvala, kad ti kazes...
ОдговориИзбришиInace kod blogova koje pratim, mozes videti imena koje smo uvek voleli da citamo... Ima i slika beba blizanaca, prepoznaces nickove. Lepo ih je citati kad se jave.
Ovaj drugi, tvoj citaoc je opetnaistommestu, njegov avatar ovih dana leti po blogosferi, sunja se:)))
Povremeno zavirim i u neke od blogova koje ti pratiš, ne ostavljam trag, hvala ti što si ih okupila na jedno mesto.:)))
ОдговориИзбриши